Geologija općenito

Tokom historijskog razvoja ljudskog društva Čovjek je plan­ski, stihijski, namjerno i nenamjerno činio i unosio razne promje­ne u svoje prirodno okruženje koje predstavlja njegovo stanište  njegov životni okvir. Učinjene promjene posljedica su neprekid­nog nastojanja da svoj životni okvir prilagodi svojim tekućim ma­terijalnim i kulturnim potrebama.

Izmjene koje u prirodnoj sredini čini čovjek dvostrukog su karaktera. One su najčešće namjerne, kao neposredan izraz težnji za materijalnim dobitkom i nenamjerne, kao posljedica stalnog prisustva u prirodnoj sredini.

Sve promjene prirodne sredine koje izaziva čovjek, redovito su prtaćene nizom posrednih promjena koje čovjek zbog nepozna­vanja funkcionisanja geosistema, njegovih zakona i zakonomjer- nosti nije mogao predvidjeti. Mijenjajući prirodu, čovjek preobražava prirodne životne zajednice kojima i on sam pripada.

U početnom stadiju razvoja civilizacije, čovjekov utjecaj na preobražaj prirodnog okruženja nije se mnogo razlikovao od živo­tinjskog utjecaja. Razvojem svijesti kod čovjeka pojavljuju se planske namjere u mijenjanju, najprije okoliša, a potom i prirod­ne sredine. U početku se čovjek neposredno i elementarno koristio prirodom, a promjene učinjene u njoj posljedica su njegovog pro­stog prisustva.

Tokom razvoja civilizacije čovjek teži da mijenja prirodu i prisiljava određene geokomponente da mu služe; tako on po­kušava zavladati prirodom. Promjene koje su tako učinjene u pri­rodnoj sredini, su grandiozne. Pored velikih korisnih promjena prirodne sredine značajnih za razvoj materijalne i duhovne kultu­re, mnogostruke su, i po razmjerama često katastrofalne i one neželjene promjene koje su posljedica neracionalnog korištenja prirodnog okruženja.

Današnji razvoj civilizacije uz snažan uspon privrede, porast ljudske populacije, nezaustavljiv proces urbanizacije i evidentan razvoj naučno-tehničke revolucije prepoznatljiva su karakteristi­ka oštre konfrontacije između prirodne sredine i društveno-ekonomskog progresa. Naučno-tehnička revolucija je u velikoj mjeri stimulisala povećanje proizvodnje i osnažila produkcione odnos što je doprinijelo višeznačnim antropogenim utjecajima na pri rodnu i geografsku sredinu.

Poremećeno funkcionisanje geosistema prevashodno je pooe- zano sa neracionalnim korištenjem geokomponenata, posebno vo­de, zraka i tla i njihovog povrata u obliku zagađivača u sredinu iz koje su uzeti. Kao takvi oni se ne mogu uključiti u velike geograf­ske kružne tokove. U pojedinim geosistemima sve su prisutniji slučajevi ekoloških katastrofa, koje su prema nekim mišljenjima neizbježne i u direktnoj su vezi sa neracionalnim iskorištavanjem prirodnih resursa. Zbog toga se neminovno nameću brojna pi­tanja: šta proizvoditi u narednom stoljeću, kako racionalno kori­stiti prirodna bogatstva, kako geografsku sredinu dovesti u približne prirodne okvire i slično. U tom smislu postoje naučna gledanja koja se svode na to da bi prirodi trebalo vratiti ono što je od nje uzeto, kamo sreće samo pozajmljeno, kako bi ona postala biološki zdrava, estetski lijepa i za život povoljna. Ovi problemi su službeno dobili svoje mjesto u globalnoj svjetskoj politici i porede se sa političkim krizama koje često prerastaju u ratne sukobe. Po­litičke krize su, međutim, vremenski kraće, periodično izražajne i regionalno ograničene, a rješenja im zavise od političkih nagodbi. Za razliku od takvih kriza, kriza uzajamnosti između prirode i društva jest dugotrajan i stalan proces limitiran razinom društveno-ekonomskog razvoja i brzinom samoregulativnih pro­cesa u prirodnoj sredini. Pored toga, negativni antropogeni proce­si u prirodnoj sredini teško se mogu regionalizirati i lokalizirati, jer rijeke, morske struje, zračne mase i drugi prirodni procesi te­ku neovisno od državnih granica. Zbog toga ne iznenađuje prisu­stvo nekih insekticida čak na Antarktiku zašto nije postojala nikakva potreba za njihovu upotrebu na ovom ledenom kontinen­tu.

U razmatranjima uzajamnosti društva i prirodne sredine važno je napomenuti da malo koji realan fenomen ili skup proble­ma dobija tako širok spektar viđenja i tumačenja kao što je to slučaj sa odnosom prema životnoj sredini. Bez obzira da li je riječ o polaznim pretpostavkama, o metodama ili pak o zaključcima, predviđanjima i preporukama, postoji veliki broj različitih vari­janti, opredjeljenja i vrijednosnih stavova koji su često dijame­tralno suprotstavljeni.

Spektar mišljenja, kao što je već rečeno, kreče se u vrlo širo­kom dijapazonu od onih koji smatraju da problem uopće ne posto­ji do onih koji drže da je nastupio, ako ne i prošao, posljednji trenutak da se spriječi kataklizma.

Iza ovako očigledno različitih stavova najčešće stoje radikal­no različiti interesi. Pri ovome je važno ukazati na jedan posebno zanimljiv fenomen koji je potencijalno i vrlo opasan. To je interes propagandista i onih koji u ovoj problematici vide lukrativan po­sao. Njihov je interes da diskusija u kojoj se saopćavaju frapantni argumenti i šokirajruca apokaliptična predviđanja, što duže potra­je kako bi se zadovoljila čitalačka publika koja uživa u senzacio­nalnim temama. Ovakav pristup koji, nažalost, nije rijedak niti beznačajan, cijeloj problematici odnosa prema životnoj sredini i prirodi uopće, daje određen ton šarlatanstva i pomodarstva.

Nije potrebno biti pristalica apokaliptične vizije budućnosti da bi se uočio i shvatio neracionalan odnos prema prirodi, koji u odsustvu blagovremene korekcije može dovesti do ozbiljnih po­sljedica i krize uzajamnosti prirode i društva. Prema tome, sve ovisi o korektivnoj akciji baziranoj na nivou spoznaje funkcionisanja geosistema, a posebno zakona i zakonomjemosti pojava i procesa koji u njima vladaju, kao i od stepena naučno-tehničke opremljenosti za praćenje i spoznaju tih procesa.

Spoznavati prirodu, njene zakone i zakonomjemosti ne znači njome vladati već se njoj 

prilagođavati, u njoj i sa njom živjeti, Ma koliko uspio izmijeniti prirodu, čovjek ipak ostaje njen sastav­ni i ovisni dio.