Biljni i životinjski svijet

Iskustvo nas uči da smo se do sada zadovoljavali imenovanjem rezervata, nacionalnih parkova i regija iskonske prirode, i osim postavljanja putokaza do njih i nekih naučnih saopćenja o njima, ništa se više nije učinilo. Pored toga faktora u nekim rezervatima je uzeo tolikog maha da je ozbiljno dovedeno u pitanje funkcionisanje prirodnih sistema u njima. Takav je slučaj sa ornitološkim rezervatom Hutovo blato koje je 70-ih godina pretvoren u antropogeno-akvalni kompleks. Sva nastojanja da se antropogenim zahvatima povrati njegov prvobitni prirodni oblik, posebno Gornje blato, ostala su samo na pokušaju. Slična je situacija sa naša dva nacionalna parka Sutjeskom i Kozarom. U ovim nacionalnim parkovima oduvijek je živio i živjet će čovjek, bilo kao proizvođač ili kao turist. Niska svijest uz posjedovanje minimalne edukacije iz domena kvaliteta i očuvanosti životne sredine doprinijela je bestijalnom uništavanju svih prirodnih vrijeđnosti, čemu su svjedok i najnovija ratna razaranja i uništavanja.
Kada se govori o zaštiti iskonske prirodne sredine mora se napomenuti da, osim ostalih, ni turizam uvijek ne ide u pravcu nastojanja za očuvanjem što čišće prirodne pokrajine, kao što su uostalom pokazala naučna savjetovanja o prirodnom rezervatu Hutovo blato ili o nacionalnim parkovima Sutjesci i Kozari.
Zaštita fiziološki zdrave životne okoline je uža koncepcija i po mišljenju mnogih spada u komponentne geoekološke pri-stupe. Ova koncepcija se odnosi na sprečavanje od zagađenja geokomponenata životne sredine kao što su: zrak, voda, biljni i životinjski svijet, tlo i si. Upravo o ovim geokomponentama se najviše govori, a stepen njihove ugroženosti se potencira (alarmantnih razmjera). Ovaj koncept u sebe ne uključuje kompleksni pristup u rješavanju geoekoloških problema već zagovara  zaštitu prirode od čovjeka koju je sam izmijenio i zagadio.
U posljednje vrijeme u geografiji je snažno izražen produktivno resursni pristup koji podrazumijeva inventarizaciju, klasifikaciju i kvantitativno-kvalitativnu ocjenu prirodnih resursa određene regije s ciljem njihovog iskorištavanja. Ovaj pristup sebe uključuje kako rudne resurse, čije su zalihe konačne, tako i one koji nisu samo sastavni dio geoekološki zdrave i pejsažno privlačne okoline već i izvor života kao što su voda, zrak, tlo, biljni i životinjski svijet.
Racionalno iskorištavanaje prirodnih resursa zasniva se na sistemsko-geografskim izučavanjima i baziraju se na programskim, dijagnostičkim i prognostičkim istraživanjima. Racionalno iskorištavanje prirodnih resursa podrazumijeva njihovu zaštitu i obnovu. Pored toga u ovaj pravac uključena su socijalnogeografska proučavanja radi ocjene upotrebljivosti prirodnih resursa, njihovog načina iskorištavanja i prognoziranja nivoa mogućeg narušavanja kvaliteta date geografske sredine.
U geoekološkim istraživanjima razvijen je i pristup zaštite antropogenih dijelova geografske sredine. Ljudsko naslijeđe bilo je početni impuls za osnivanje specijalizovanih institucija u svrhu njihovog očuvanja.
 Neki u ovaj pristup ubrajaju i spomenike pri-rodnih vrijednosti izuzetnih estetskih obilježja.